05
ponedjeljak
prosinac
2011
Mrtvi Krist
"Slika prikazuje «u pravom smislu riječi leš čovjeka koji je pretrpio nevjerojatne muke još prije nego što je bio raspet, tu su rane, tragovi mučenja, udaraca što su mu ih zadali stražari i rulja dok je nosio na sebi križ i pao pod njim, i napokon tragovi muka što ih je podnio na križu... lice strahovito izubijano, podbuhlo, posuto strašnim, otečenim i krvavim masnicama, oči su mu otvorene, zjenice razroke, krupne; otvorene bjeloočnice sjaje se od nekakva mrtvog, staklenastog odbljeska». Ne samo da na toj slici nema nikakvih znakova njegova božanskog veličanstva, nego je štoviše Isus ondje uronjen u duboku samoću, stisnut u grob tako snažno da njegov gornji dio pritišće prema dolje njegovo mrtvo tijelo tako snažno da se čini da je ostao bez ikakva odnosa prema nebesima."
Iako je slika Mrtvog Krista iz 1480. što ju je naslikao Andrea Mantegna slavljena prije svega zbog umjetnikove virtuoznosti u pogledu perspektive i drastičnog skraćivanja, ona je u svakom slučaju usporediva s Holbeinovim Mrtvim Kristom. Osjećaj Kristove bespomoćnosti potenciran je naglašenim ranama na rukama i nogama, ali i skraćenjem u gornjem dijelu tijela, te lagano zabačenom glavom. Premda i ovaj prikaz mrtvog Krista sigurno udaljava svaku pomisao na proslavljenog Krista u uskrsnuću, Kristova glava je ipak položena na jastuk i djeluje mirnije, upravo u skladu s Ivanovim izvještajem: «nakloni glavu i predade duh» (Iv 19,30), te unatoč bespomoćnosti, Kristov lik ovdje objavlje izručenost smrti, dok kruti, bezrezervni i gotovo jezivi Holbeinov realizam koji je sve elemente Isusove smrti još radikalizirao, naglašava njegovu zapalost, upravo «zjapljenje u smrt».
(preuzeto s internetske stranice "Kroz filozofiju s Dostojevskim")
komentiraj (2) * ispiši * #
01
četvrtak
prosinac
2011
Tišina
govor svemira jest tišina,
a jedini zvuk
koji razbija kozmički muk
jecaji su razmetnoga sina
i u suzama čeka ja
odgovor iz daljina
ali u kriku i bijesu
skriven mu je ostao
nečujni šapat transcendencije
i vječiti vapaj će lutati svemirom
zaodjeven u očaj i beznađe
sve dok ne stane
i osluhne
tišinu
(1. 12. 2011.)
komentiraj (3) * ispiši * #